Deset (ili tu negdje) najdražih

Dragan je rekao da moram, pa sam napravio listu omiljenih bendova i muzičara. Došlo je vrijeme za meme na domaći način. Bilo mi je vrlo teško odlučiti se za nekoliko najdražih izvođača, a još je teže bilo odlučiti se za određeni broj njih. Nakon duljeg razmišljanja, analiziranja, pregledavanja polica sa CD-ovima, postova i empetrica, lista je sastavljena. No, ipak se ne sastoji od deset izvođača, nego osam, jer mi se ta brojka činila najprikladnijom. Napomena: lista je u random redoslijedu.

Usput, listu najdražih pjesma sam bio započeo, ali već dugo nisam radio na njoj. Listu omiljenih albuma možete naći u kategoriji glazba, a naj albume za 2005. godinu ovdje.

Osam najdražih izvođača

  • Sigur Ros

    Kad sam prvi put na TV-u vidio spot za Svefn g englar, nisam bio oduševljen. Ali Sigur Ros jednostavno nije jedan od onih bendova koji vam se mogu skroz dopasti na prvo slušanje. A pogotovo ne ako ih po prvi put slušate dok gledate čudan i tužan spot, prepun djece sa downovim sindromom. Da ne spominjem činjenicu da pjevaju na izmišljenom jeziku koji se temelji na Islandskom. Zbog dobrih preporuka, ubrzo sam nabavio Agaetis byrjun, koji mi je postao jedan od dražih i ljepših u kolekciji. Prošlogodišnjih albumom Takk zacementirali su mjesto među mojim favoritima.

  • Tool

    Jedini bend iz moje metal faze koji mi je ostao zbilja drag. Da se odmah razumijemo, etikete nisu bitne, pa jesu li za vas Tool metal ili kanadski disko, također nije bitno. Kao što je bio slučaj sa Sigur Ros, niti Tool nisam odmah zavolio. Štoviše, trebalo mi je jako dugo da mi se uvuku pod kožu. Pjesme poput Sober i Prison Sex mi se svojedobno nisu činile dovoljno snažne, što nije čudno ako imate na umu da sam u to doba intenzivno slušao funeral doom bendove. No, što se Toola tiče, sve se promijenilo, i to vrlo naglo, kada je izašao album Lateralus. Sjećam se kako sam čuo Schism po prvi puta i pomislio da se radi o strašno zanimljivoj pjesmi s mnogo potencijala. Nekako sam polako otkrivao i ostatak albuma, pjesmu po pjesmu, i ulazio sve dublje u taj jedinstveni svijet. A što dublje čovjek ulazi, otkriva sve više i više detalja. Fenomenalan, fenomenalan bend, od glave do pete. 10 000 Days je, ispostavilo se, ipak dosta veliko razočaranje, ali to nikako ne utječe na njihov status kod mene.

  • Tom Waits

    Koliko mi je Waits drag, govori činjenica da sam i ovaj site nazvao prema njegovoj pjesmi. Ta je pjesma i zaslužna što sam nabavio njegovu kompletnu diskografiju, koja je zbilja fascinantna. Ako vam njegova glazba ne odgovara, bar pronađite neku biografiju ili knjigu o ovom glazbeniku, kompozitoru, pjesniku i glumcu, jer ako ništa drugo, njegov život će vam biti interesantan.

  • Nirvana

    Ah, što reći o Nirvani a što se nije reklo već tisuću puta i što se ne ponavlja svake godine kad je obljetnica Cobainove smrti. Ja definitnivno nisam neki zagriženi fan benda, ali su mi bili #1 heroji u ranim tinejdžerskim danima, a i dan danas su mi dragi. Iza sebe su ostavili brdo dobrih stvari, a je li Cobain genijalac ili prosječni glazbenik, totalno mi je svejedno. Bend je očito imao dobitnu formulu.

  • Godspeed, You Black Emperor!

    GYBE! i Mogwai su zaslužni što sam otkrio za pravac koji se malo bedasto naziva post-rock. Dok su me Mogwai prvo očarali albumom Young Team, a kasnije mi ipak postali malčice manje zanimljivi, GYBE! me nisu prestali oduševljavati. Pošto ni malo ne volim gužve, a tako ni koncerte gdje moraš biti stisnut k’o sardina, bitno je napomenuti da sam se odvukao na njihov zagrebački koncert prije četiri godine i zauzeo mjesto u prvim redovima. Početnu stvar, Lift Your Skinny Fists, to jest njen vrhunac (Gathering Storm, ako se ne varam), teško je zaboraviti, kao i cijeli koncertni doživljaj, desetak muzičara na pozornici, multimedijalni dio, pucanje žice na bas gitari i glazbenu kutijicu. Obožavam i način na koji su njihovi CD-ovi napravljeni, vrlo originalno pakovanje također doprinosi cijelom dojmu.

  • Radiohead

    U doba dok je Creep žario i palio, nisam imao neko mišjenje o bendu, ali čim sam čuo Paranoid Android, znao sam da su nešto ekstra. OK Computer zvuči fenomenalno i friško i nakon deset godina, pa nije ni čudo zašto se u zadnje vrijeme čuje dosta obrada pjesama s tog albuma. Što se tiče novijih uradaka, rado bi da Yorke malo manje sluša Aphex Twin, ali i ovako se radi o sjajnim materijalima.

  • Depeche Mode

    Nakon što sam prvi dio djetinjstva proveo slušajući Duran Duran i favorizirajući cijeli taj 80’s pop zvuk, polako sam se prebacivao na mračnije melodije, pa je bilo pitanje vremena kada ću se zaljubiti u Depeche Mode. Nikad neću zaboraviti kako sam kao klinac slinio dok sam šlušao na kazetu snimljenu live verziju Everything Counts. Dio kad kompletna publika pjeva refren, od tog mi se i danas koža naježi. U sjećanju su mi jasno otisnuti i spotovi Enjoy the Silence i Policy of Truth, kao i Personal Jesus. Najviše me se dojmila ipak Never Let me Down Again, koja mi je bila i ostala upravo magična. Iako mi je Violator jedini njihov album koji mi se dopada od prve do zadnje note, i iako par njihovih albuma gotovo nikad ne ubacujem u playlist, Depeche Mode imali su prevelik utjecaj na mene, a imaju previše sjajnih pjesama i previše dobrih albuma da bi ih izostavio s ovakve liste.

  • Nick Cave & The Bad Seeds

    Cavea i supergrupu The Bad Seeds ste sigurno čuli i vidjeli, jer su prisutni na sceni skoro dvadeset i pet godina. Kao i Waits, Nick Cave je svestran lik, samo se više drogirao. Da i bez droge može snimiti dobre albume potvrđuje zadnjih nekoliko godina, ali ja vam ipak preporučujem Let Love In iz 1994 i dvije godine mlađi Henry’s Dream.

Predavanje štafete

Za kraj bi trebao izabrati ljude koji bi nastavili meme, ali pošto jako slabo pratim domaću bologosferu, ne znam koga bi naveo. Tko god misli da bi mogao, neka slobodno nastavi na svom sajtu, ili pak u komentarima navede svoje favorite.

Next Post:
Previous Post: